Nedavne studije o psihoaktivnim tvarima vidjele su mnoge istraživače kako istražuju neurološke učinke tri najkontroverznije prakse, koje su hipnoza, meditacija i konzumacija psihoaktivnih tvari. Iako je opća pretpostavka da ove prakse uzrokuju promijenjena stanja svijesti, istraživački nalazi sugeriraju da svaka metoda ima različite promjene u mozgu.
Različite metode postizanja promijenjenih stanja svijesti obično dovode do subjektivnih iskustava. To je dovelo većinu ljudi do pretpostavke da su neurološki učinci ovih različitih metoda uvijek isti. Međutim, istraživači su proveli svoje studije i uspjeli su pokazati da su promjene u mozgu koje ove metode izazivaju uglavnom različite.
Nove studije pokazuju da iako je subjektivno iskustvo obično slično, neuroplastičnost i promjene u mozgu koje izazivaju hipnoza, meditacija, LSD i psilocibin su različite. U osnovi, znanstvenici iz psihijatrijske bolnice Sveučilišta u Zurichu uspoređivali su farmakološke metode doziranja pacijenata s LSD-om i psilocibinom te nefarmakološke metode koje uključuju meditaciju i hipnozu. Korištena je magnetska rezonancija za procjenu funkcionalne povezanosti mozga u stanju mirovanja kako bi se procijenila prediktivna vrijednost dobivenih podataka.
Evo nekih nalaza njihovog istraživanja:
- Meditacija, psihoaktivne tvari i hipnoza izazivaju različita promijenjena stanja svijesti.
- LSD i psilocibin imaju slične učinke, pogotovo u smislu funkcionalne povezanosti. Međutim, kada je riječ o odnosima između ponašanja i mozga, različiti su.
- Različiti obrasci povezanosti koji se induciraju različitim metodama olakšavaju predviđanje reakcija ljudi na tretmane.
Reiser objašnjava da iako psilocibin, LSD, meditacija i hipnoza dijele slične subjektivne učinke, naše istraživanje otkriva da su temeljne promjene u mozgu koje uzrokuju svaka od ovih radnji različite. U našem istraživanju sudionici su ležali unutar MRI skenera bez određenog zadatka ili aktivnosti. Skener je bilježio njihovu moždanu aktivnost i u normalnom stanju svijesti i pod promijenjenim stanjem relevantnim za svaki eksperiment. Zatim je tim analizirao kompletni set podataka o moždanoj aktivnosti i napravio ovaj značajan otkriće.
Psihoaktivne tvari, meditacija i hipnoza izazivaju različita promijenjena stanja svijesti
Istraživači su zaključili da različite metode psilocibina, LSD-a, hipnoze i meditacije izazivaju različite vrste promijenjenih stanja svijesti. U slučaju psilocibina i LSD-a, obje tvari povećale su povezanost između senzornih i asocijativnih mreža, dok su smanjile veze između različitih asocijativnih mreža i unutar senzornih mreža.
S druge strane, hipnoza je smanjila povezanost unutar ljudskog primarnog vizualnog korteksa, ali povećala povezanost između tog područja i drugih mreža uključenih u mrežu zadane svijesti i limbičke regije. Meditacija, s druge strane, smanjila je povezanost između stražnje mreže zadane svijesti i sekundarnih vizualnih mreža. Dodatno, kada su direktno uspoređeni s psilocibinom i LSD-om, hipnoza i meditacija pokazali su različite razlike.
Istraživači su također otkrili da i psilocibin i LSD povećavaju povezanost između područja uključenih u senzorne i asocijativne mreže, dok smanjuju povezanost unutar senzornih mreža. U usporedbi, kada se gledaju psilocibin i LSD naspram meditacije, postoji zajedničko smanjenje komunikacije unutar V1. To sugerira da bi hipnoza mogla biti učinkovitija od meditacije u induciranju smanjene povezanosti unutar V1. Dodatno, direktna usporedba između meditacije i hipnoze pokazala je da hipnoza dovodi do većeg smanjenja komunikacije unutar mreže V1 u usporedbi s meditacijom.
Jedinstveni obrasci povezanosti izazvani različitim metodama mogu nam pomoći predviđati individualne reakcije na tretmane
Različiti obrasci mogu se primijetiti kod farmakoloških i nefarmakoloških metoda. Istraživači su otkrili da izazivanje promijenjenih stanja putem psilocibina i LSD-a, u usporedbi s meditacijom i hipnozom, pokazuje jedinstvene obrasce povezanosti koji mogu predviđati individualne reakcije. Što se tiče povezanosti mozga, učinci psihoaktivnih tvari na mreže u stanju mirovanja znatno se razlikuju od učinaka meditacije i hipnoze. Psilocibin i LSD smanjuju komunikaciju unutar i između asocijativnih mreža kao što su mreža zadane svijesti i superiorne temporalne žlebove, dok povećavaju povezanost između primarnog vizualnog korteksa i mreža poput inferiorne temporalne žlebove i dorsalne pažnje.
Ovi jedinstveni obrasci mogu se koristiti za predviđanje kako će pojedinci reagirati na tretmane. Koristeći računalnu metodu nazvanu “binarni SVM”, istraživači su uspjeli točno predvidjeti je li subjekt doživio promijenjena stanja svijesti inducirana psihoaktivnim tvarima ili meditacijom i hipnozom s točnošću od 85,05%. Analiza predviđanja otkrila je da su veze u mreži V1 i somatomotornih mreža igrale značajnu ulogu u točnom određivanju metode korištene za postizanje promijenjenih stanja svijesti.
Zaključak
Iako klasične psihoaktivne tvari, meditacija i hipnoza mogu pružiti slična iskustva ili emocije nekim osobama, istraživači su utvrdili da je aktivnost mozga koja se događa tijekom tih stanja značajno različita. Unatoč očiglednim sličnostima između psihoaktivnih tvari i meditacije, njihovi temeljni mehanizmi i opći utjecaji na mozak vrlo su različiti. Ova otkrića pružaju značajno razumijevanje kompleksnog odnosa između našeg mozga i različitih stanja svijesti s kojima se susrećemo.
