Edukacijska znanost o psilocibinu i njegovoj upotrebi u olakšavanju patnje
Kao pokušaj miješanja ulja i vode. Većina ljudi pretpostavlja da se znanost i duhovnost ne slažu dobro, ali to nije istina. Einstein je rekao da je najljepša i najdublja emocija koju možemo doživjeti osjećaj mističnog. Rekao je da je to izvor svake prave znanosti. Danas vam želim reći o istraživanju klasičnog psihodeličnog psilocibina koje pokazuje da “u podržavajućim uvjetima, psilocibin može izazvati mistične doživljaje koji su povezani s trajnim pozitivnim promjenama u stavovima, raspoloženju i ponašanju”. Rezultati su fascinantni. Sami po sebi imaju implikacije za medicinsku terapiju, kao i za prirodu svijesti, etiku i altruizam.
Dakle, što se tiče konteksta, već 40 godina provodim istraživanja o psihoaktivnim lijekovima. Prije otprilike 20 godina počeo sam prakticirati meditaciju koja je duboko promijenila moj pogled na svijet i potaknula moju znatiželju o prirodi duhovnog iskustva. Ponovno sam se upoznao s istraživanjima provedenima uglavnom u 1950-ima i 60-ima, koja su pokazala da klasični halucinogeni poput psilocibina pod određenim uvjetima mogu izazvati mistična iskustva koja vrlo sliče onima koja se prirodno događaju i koja su izvještavana od strane mistika kroz stoljeća.
Postao sam zainteresiran za psilocibin. Psilocibin je glavna psihoaktivna komponenta roda gljiva filozofija. Psilocibin u obliku ovih gljiva koristio se stotinama, možda tisućama godina u različitim kulturama u svrhu liječenja i duhovnosti. Iako me zanimalo proučavanje psilocibina, istraživanje s ovom cijelom klasom spojeva bilo je blokirano desetljećima jer su rizici, koji su stvarni, ali upravljivi, smatrani potpuno većim od koristi. Tako da je tada izgledalo kao neizvjestan pothvat kada smo ga moji kolege i ja vidjeli i na kraju dobili odobrenje za davanje psilocibina zdravim dobrovoljcima koji prije toga nikada nisu imali iskustva s ovom klasom lijekova.
I kao što ću vam pokazati, rezultati su za mnoge od tih sudionika bili životno promjenjivi i ispostavilo se da su za mene promijenili karijeru jer je psilocibin postao jedan od glavnih fokusa mog istraživačkog programa. Dakle, ono što želim danas učiniti jest reći vam o Istraživačkom projektu psilocibina na Sveučilištu Johns Hopkins. U 15. godini je. Dali smo psilocibin više od 250 dobrovoljaca u preko 600 sesija. Govorit ću vam o studijama psilocibina kod zdravih dobrovoljaca, kod pacijenata oboljelih od raka, pušača, dugoročnih meditatora i zaključit ću s nekim zaključcima.
Dakle, proveli smo tri rigorozne dvoslijepe studije kod zdravih dobrovoljaca. Proučili smo doze uz dodatne kontrole za očekivanja i slične stvari. I, ove sesije za ove studije održavaju se u okruženju sličnom dnevnom boravku. Prije prve sesije, dobrovoljci razvijaju povjerenje s našim nadzornicima sesija, što smanjuje negativne učinke psilocibina. Na dan sesije, dobrovoljci dolaze. Gutaju kapsulu. Potiče ih se da leže na kauču, koriste masku za oči i slušalice preko kojih slušaju glazbeni program i usmjeravaju svoju pažnju prema unutra. Ako se pojave strah ili tjeskoba, tu su nadzornici da pruže podršku.
Dakle, nije iznenađujuće da visoka doza psilocibina u ovim uvjetima izaziva efekte slične halucinogenima. Dakle, dolazi do percepcijskih promjena poput vizualnih iluzija. Postoji veća emocionalnost poput povećanog osjećaja radosti, rjeđe straha, i postoje kognitivne promjene. Ali meni je najzanimljiviji učinak bio taj da je kod većine proučavanih dobrovoljaca, psilocibin izazvao značajan porast na upitnicima koji su bili posebno dizajnirani za mjerenje prirodnih mističnih iskustava. Ta iskustva karakterizira osjećaj jedinstva, osjećaj da su svi ljudi i stvari povezani, praćeni osjećajem svetosti, osjećajem pozitivnog raspoloženja, ljubavi, radosti i duboko osjećanim susretom s konačnom stvarnošću. Ta iskustva se doživljavaju kao stvarnija i istinitija od svjesnosti svakodnevnog buđenja.
Sada, psilocibin je relativno kratkotrajni lijek. Dakle, do kraja dana sesije, ovi učinci nestaju, ali žive uspomene na ova značajna iskustva ostaju. U jednoj studiji, tražili smo od dobrovoljaca da se vrate mjesec dana nakon svake sesije kako bi popunili neke upitnike. 80% dobrovoljaca u toj studiji, nakon što su imali jednu ili dvije visoke doze psilocibina, izjavilo je da je iskustvo među 5 najznačajnijih i duhovno najvažnijih iskustava u njihovom životu. Zapravo, otprilike 50% je reklo da je to najznačajnije i duhovno najvažnije iskustvo u njihovom životu, uspoređujući ga, na primjer, s rođenjem prvorođenog djeteta ili smrću roditelja. To su zadivljujući i izvanredni rezultati.
Dugoročno praćenje ovakvih učinaka pokazuje da su trajni. Ti pozitivni učinci traju barem godinu dana, a vjerojatno i duže. I to nisu samo dobrovoljci koji su izvijestili o ovim učincima. Proveli smo strukturirane intervjue s prijateljima, članovima obitelji i kolegama na poslu, a statistički su potvrdili izvještaje dobrovoljaca.
Dakle, nastavili smo ovu cijelu liniju istraživanja posljednjih nekoliko godina i proučavali druge populacije. Prva od njih su psihološki uznemireni pacijenti oboljeli od raka. Nedavno smo završili studiju na 51 pacijentu oboljelom od raka s dijagnozom životno ugrožavajućeg raka koji ispunjava kliničke kriterije za depresiju ili anksiozni poremećaj. Ovi dobrovoljci su nasumično dodijeljeni da prime ili nisku dozu ili visoku dozu psilocibina u dvostruko slijepim uvjetima.
Sada, ovi rezultati su još uvijek preliminarni, ali vrlo obećavajući. I ono što ovaj grafikon pokazuje je postotak dobrovoljaca koji pokazuju klinički značajan napredak u depresivnom raspoloženju. Narančasta traka pokazuje da je 92% ljudi koji su primili visoku dozu psilocibina, 5 tjedana nakon sesije, izvještavalo o ili pokazivalo klinički značajan napredak, puno veći od zelene trake koja prikazuje učinke nakon niske doze psilocibina. Plava traka pokazuje da su učinci ove visoke doze psilocibina trajali 6 mjeseci. Dakle, otprilike 80% pokazuje klinički značajan napredak, a zapravo se u 70% slučajeva simptomi povukli na normalnu razinu, slične učinke pokazujemo i za anksioznost.
Ovi učinci su zaista izuzetno značajni. Ono što ovdje pokazujemo je da jedno izlaganje tvari proizvodi značajne i dugotrajne antidepresivne i anksiolitičke učinke. Takav učinak zapravo je bez presedana u području psihijatrije.
Druga populacija koju smo istraživali su pušači koji pokušavaju prestati s pušenjem. To su dugotrajni pušači s višestrukim neuspjelim pokušajima prestanka. U našoj prvoj pilot studiji, 15 dobrovoljaca kombiniralo je kognitivno-bihevioralnu terapiju za prestanak pušenja s našom podržanom intervencijom psilocibinom. U ovoj studiji, dobrovoljci su imali do 3 sesije psilocibina. Prva sesija se podudarala s njihovim ciljanim datumom prestanka pušenja.
Ovaj grafikon prikazuje urinarni kotinin, koji je glavni metabolit nikotina tijekom trajanja studije. Možete vidjeti da u prvih 5 tjedana dobrovoljci pokazuju visoke razine kotinina. To je u skladu s činjenicom da je to razdoblje u kojem uče kognitivni pristup za prestanak pušenja prije njihovog datuma prestanka. I kada dosegnemo taj ciljani datum prestanka pušenja, urinarni kotinin dramatično opada i ostaje nizak. Nakon 6 mjeseci, imamo stopu prestanka pušenja od 80%. Poput podataka o rakovima, ovi podaci su izvanredni, jer stope prestanka pušenja od 6 mjeseci obično iznose oko 15% do najviše 30%. Trenutno nastavljamo s kontroliranim kliničkim ispitivanjima.
Druga populacija o kojoj želim govoriti su dugoročni meditatori. Došao sam do zaključka da meditacija i psilocibin predstavljaju dopunjujuće procese za istraživanje prirode uma. I zapravo, neuroimaging studije pokazuju da obje prakse proizvode slične promjene u područjima mozga povezanim sa osjećajem sebe. Pa, ako meditacija predstavlja ispitivanje prirode uma putem već isprobanog puta, onda psilocibin sigurno predstavlja intenzivan kurs. U ovom slučaju, zanima nas jesu li dugoročni meditatori izloženi korisnim ili možda štetnim učincima izlaganja psilocibinu. Ponovno, podaci su preliminarni, ali mogu podijeliti da većina dugoročnih meditatora smatra ova iskustva izuzetno zanimljivima i izvještava o korisnim učincima na njihovu praksu svjesnosti, kako tijekom meditacije tako i izvan nje, iako nitko ne bi tvrdio da je psilocibin zamjena za meditaciju koja rezultira mnogo stabilnijom svakodnevnom svjesnošću.
S obzirom na sve navedeno, osnovno otkriće ovdje je da psilocibin u ovim podržanim uvjetima može izazvati kod većine ljudi proučavanih mistične doživljaje koji dovode do pozitivnih dugoročnih promjena u stavovima, raspoloženju i ponašanju.
Želim zaključiti s 3 implikacije.
Prva implicacija je znanstvena. To je zaista zanimljiv učinak. Činjenica da ga možemo pouzdano pokazati, ovisno o dozi, znači da sada možemo koristiti alate znanosti za prospektivno istraživanje uzroka i posljedica tih učinaka. Možemo istražiti stvari poput neuroloških mehanizama i učinaka genetike, osobnosti ili očekivanja na ove učinke.
Druga implikacija je medicinska terapija. Naši podaci s pacijentima oboljelim od raka sada se koriste od strane dviju organizacija iz privatnog sektora, Heffter Research Institute i Usona Institute, kako bi zatražile odobrenje FDA za provedbu kliničkih ispitivanja velikog obima s ciljem dobivanja odobrenja za upotrebu psilocibina u liječenju emocionalne tjeskobe povezane s krajem života kod pacijenata s rakom. I, očito, emocionalna tjeskoba povezana s krajem života nije ograničena samo na rak.
Što se tiče prestanka pušenja, naš rad i studije drugih laboratorija sugeriraju da bi ova metoda mogla imati izuzetnu primjenu u liječenju ovisnosti i vjerojatno drugih medicinskih ili psihijatrijskih poremećaja temeljenih na ponašanju. Također postoje vrlo svježi preliminarni podaci koji upućuju na mogućnost da psilocibin može biti učinkovit u liječenju otporne depresije.
No, konačna implicacija i ona koja je meni najzanimljivija je ova. Činjenica da psilocibin može izazvati mistične doživljaje kod većine proučavanih ljudi, gotovo identične onima koji se događaju prirodno, sugerira da su takva iskustva biološki normalna. To postavlja pitanje, zašto smo takvi da imamo ova značajna, osjećajno sveta iskustva susreta s konačnom stvarnošću povezanošću svih ljudi i svih stvari, iskustva koja, argumentirano, pružaju temelje našim etičkim i moralnim kodeksima koji su zajednički svim religijama svijeta.
Mislim da postoji nešto u mističnom iskustvu što se intimno odnosi na samu prirodu svijesti. Samo promislite o misterioznoj istini da kada usmjerite pažnju prema unutra, postajete svjesni da ste svjesni, proizlazi neosporna i duboko značajna unutarnja spoznaja kojoj svi možemo pojedinačno pristupiti, a možda čak i kolektivno. Mislim da je ova unutarnja spoznaja u samom središtu naše ljudskosti. Na dubokoj razini prepoznajemo da smo svi zajedno u ovome. I javlja se impuls za međusobnu brigu.
Također vjerujem da istraživanje ove unutarnje spoznaje putem kontemplativnih i drugih duhovnih praksi može dovesti do dubokih promjena svjetonazora koje nas uzdižu i do buđenja osjećaja slobode, mira, radosti i zahvalnosti koje većina ljudi jednostavno smatra nezamislivima.
Uzbudljivo je da istraživanje mističnih iskustava potaknutih psilocibinom pruža modelni sustav za rigorozno i prospektivno istraživanje ovih prosvjetljujućih iskustava. Daljnja istraživanja sigurno će otkriti temeljne biološke mehanizme djelovanja, što će vjerojatno rezultirati nizom terapijskih primjena. A, što je još važnije, jer su takva iskustva temeljno povezana s našim moralnim i etičkim shvaćanjima, daljnja istraživanja mogla bi se na kraju pokazati ključnima za sam opstanak naše vrste.
Hvala vam.